KAKO SU PAŠINI KONACI DOBILI IME

„Manastir Moštanica imao je tri pojasa oko sebe, a predstavljalo ih je malo izvučeno kamenje. Jedan pojas bio je odma nad temeljem, drugi u sredini, a treći iznad prozora. Kad su Turci sa ovo dočuli, učini im se nešto čudnovato i mislili su: šta znači crkva sa tri pojasa? Na pošljetku već nijesu mogli svom gnjevu odoljeti, već podignu tužbu: da se nalazi jedna crkva sa tri pojasa, i koja služi na nesreću muslomanstvu. Ovu tužbu podnesu samom turskom caru, koji izda strog nalog, na tadanjeg pašu bosanskog, da odma potraži tu crkvu i ako je nađe odma da je poruši. Paša po nalogu carevu, a uz pratnju svoju krene se put manastira. Kad dođe već blizu, nije znao naći prolaz, kako i kuda bi do manastira stigao, jer kao što je naprijed rečeno samo s jedne strane ima čist prilaz manastiru. Tadašnji iguman, pošalje na susret paši svog čovjeka, koji bi ga izveo na put i doveo manastiru. No prije toga dogovorio se i naredi, da čovjek pašu što većma zavede. Čovjek je imao toliko vještine da je umio pašu tako zavesti, te vele da ga je vodao dva dana oko manastira između nekih brda, te istom treći dan dođu manastiru. Iguman sa kaluđerima dočeka pašu najsvečanije i ugosti ga, paša čim je stigao do manastira, odmah je tražio da vidi ona tri pojasa, sa čega je on od cara ukoren bio, no pošto ih ne nađe, ražljuti se što je za badava optužen, te naredi da onog najvažnijeg prljenca, koji je tužbu protiv toga podigao, živa oderu. Sluge učine po naredbi i oderu toga pored potoka, koji se danas zove s toga „Živoder“, a „Pašini konaci“ nazove se ono mjesto gdje je paša na brdu noćivao dok je manastir našao. A kako paša nije našao ona tri pojasa. Evo ovako – dok je onaj čovjek pašu zavodio, dotle je iguman sa ljudima na brzu ruku otesao najgornji i najdonji pojas, a ostavio samo srednji, ovo se i danas sasvim jasno može vidjeti. Paša to nije ni primjetio, već videći da nema ništa, pošto se dobro počastio, otide od kud je i došao.“ pribilježio M. Kostić ,,Bosanska vila“ 1889. godina Izvor: Srbi u BiH