MISTERIOZNA VAROŠ GDJE SNJEGOVI ZATVARAJU APRILE (VIDEO)

Vječita zvijezda na listi najhladnijih gradova Bosne i Hercegovine, gdje snjegovi zatvaraju aprile i dočekuju septembre. Varoš gdje vjetrovi šibaju nozdrve i usred ljeta kupajući sinuse svježinom. Gdje se stranci skoro sedam decenija nisu smjeli zadržavati niti skretati sa puta. Grad u kojem je svih ovih godina čuvana najveća jugoslovenska tajna. Koliko puta ste prošli kroz Han Pijesak i koliko puta ste se u njemu zadržali?

Nalazi se na putu koji je vijekovima povezivao centralnu Bosnu s njenim istočnim krajevima.

Krivudava crta na putu od Sarajeva ka Beogradu. Mjestašce oduvijek prisutno na karavanskim mapama i odmorište za avanturiste. Mrvica od kuća, zgrada i pilana u svijetu šume bez kraja. Na prvi pogled nevažan i zaboravljen. A mnogi zanimljivi ljudi su križali ove sokake. Ovdje su zabilježeni neki važni istorijski momenti, a zbog strateškog položaja, baš ovdje su nikli neki do kraja misteriozni objekti o kojima ni danas, dovoljno godina nakon bivše države, ne znamo skoro ništa. Vojna tajna o kilometrima dugoj rupi u jednom od brda koje okružuju ovo planinsko mjesto u istočnoj Bosni. Lokacija je Crna rijeka, atomsko sklonište zapečaćeno tonama betona koje vojska i danas čuva. Imamo iskustva sa sličnih lokacija pa svjesni uzaludnosti, ni ne pokušavamo da mu priđemo. Pričaju domaćini da se do devedesetih o ovom objektu ni u Han Pijesku nije ništa znalo. Nagađalo se jeste, ljudi svašta pričaju, konstruišu i tumače, ali niko sem nekolicine vojnika nije kročio u to podzemna prostranstva. A ni oni nisu smjeli pričati šta su vidjeli. Neko se jednom sjetio da bi tuneli mogli dosezati do Sokoca ili čak do Sarajeva, pričalo se i Titovom dolasku i njegovim odajama. Granale su se teorije. Danas je objekat zatvoren, zaključan i proglašen neperspektivnim. A nekad su, pričaju mještani, krajem dominirale limene ploče s natpisima da stranci na sporedne puteve ne smiju i ne mogu. Na dva pisma i 22 jezika. Minimalan prostor za grešku. Zabranjeno fotografisanje i bilo kakvo zadržavanje. Niste dobrodošli, a ako ste već tu – prođite i ne okrećite se. Žao mi je što nisam nabasao na takvu ploču danas. Kako bih, uostalom, odolio svim ovim zelenim ljepotama koje okružuju mjesto koje i danas zovu najmisterioznijim u cijeloj Bosni i Hercegovini? Tu je i manastir svetog Jovana Krstitelja. Manastir plijeni vanjštinom, ali enterijer je još ljepši. Debela tišina na ovom mjestu usred šume koja ga okružuje sa svih strana. Novijeg je datuma, a zapisi govore o tradiciji pravoslavlja na ovom području mnogo godina unazad. Nekada je, kažu mještani, ovdje bila i stara crkva. Kraj je poznat i po tvrđavi Pošijak, ostalo je nešto iz udžbenika istorije šestog ili sedmog razreda. Pored starog mezarja, nalazi se malena nekropola stećaka. Ovdje su od 14. vijeka, u okolnim selima ima ih još, i uvršteni su na listu Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Mnogi su utonuli u zemlju, mnogo vode s ovih je brda proteklo otkako u vječnost krenuše nevačke starine. Danas je ovo mramorje više pod zemljom nego iznad nje. Ne mogu prepoznati natpise, nema ih, ne znam da li ih je ikad bilo. Ali znam da su ovi ljudi za život birali najljepše krajeve. Nevačka je jedan od njih. Crkva Svetog velikomučenika Pantelejmona nalazi se na kraju prostranog parka do kojeg se stiže nizom stepenica, a sve pod kontrolom narodnih heroja Svetozara Kosorića, Čiče Vajnera, Milana Ilića i Dragančeta Pavlovića sa zahvalnicom naroda i Saveza boraca koji Jugoslaviju odbraniše od neprijatelja i položiše živote za slobodu. Izvor: bboy-news.info / Video: Ognjen Borovina