OZREN - ČUVAR PRIRODE, TRADICIJE I VJEROVANJA

Prelijepi krajolici obojeni nijansama zelene koja se negdje u daljini miješa sa plavom bojom neba, kuće koje gledajući sa Gostilja, izgledaju kao tačkice različitih boja koje je umjetnik prosuo slikajući pejzaž tu u srcu Republike Srpske, mali su dio jedinstvene prirode ozrenskog kraja koji ponosno i prkosno čuva tradiciju i običaje. A tradicija branja ljekovite trave za koju kažu “Trava iva od mrtva pravi živa”, na Gostilju, vrhu Ozrena koji se prostire na 774 metra nadmorske visine, pored velikog metalnog pravoslavnog krsta, upisana je 2018. godine na Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. I baš to veliko bogatstvo prirode, običaji i tradicija decenijama su spona među Ozrencima koji su se raselili na sve strane svijeta, ali se uvijek na praznik Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, 11. septembra, rado vraćaju svome zavičaju, svojoj planini, tu na, kako kažu, svoj krov svijeta. I zaista od pogleda sa Gostilja zastaje dah. Ne čudi što trava, koja važi za jednu od najljekovitijih, raste baš na takvom mjestu do kojeg stižu samo uporni i odvažni.

A na mjestu gdje nebo grli vrhove planine oivičene borovom i hrastovom šumom kroz koju vijugaju planinski potoci i rječice, uz narodno kolo, izvornu pjesmu i zvuke šargije, ljekovitu travu beru sve generacije.

Oni najmlađi, razdraganih pogleda, sa osmijehom poskakuju takmičeći se ko će prije pronaći ljekovitu biljku skrivenu u travi. Iako su tek stasali da uprte na leđa đačke torbe, o travi koju s majkama beru za čaj znaju toliko da bi se i mnogo stariji pred njima postidjeli. Za starije Ozrence ovo je prilika da se njegujući običaje i čuvajući tradiciju, uz pjesmu i druženje prisjete minulih vremena. Jela Mišić, rodom iz Rakovca na Ozrenu, priča da je trava iva ubrana na praznik Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja posebno ljekovita, a mještani ovoga kraja u pohod na planinu na ovaj sveti dan odlazili su od davnina. - Trava iva se ne čupa iz korijena, ona se sječe makazama. Najviše je ima na Gostilju - priča Mišićeva. S njom u društvu ljekovitu travu na Gostilju bere i Borka Vasiljević. Dok pažljivo sječe jednu po jednu biljku iz sveg srca niže stihove “Moj Ozrenu za tobom uvenu...” U pohod na Gostilj uputile su se i Spasenija Todorović i Gospova Kovačević iz Karanovca. Iako je napunila 80 godina, Spasenija priča da dobro zdravlje duguje travi ivi i proizvodima iz svoje bašte. - Travu ivu koristimo za čaj, a stavljamo grančice i u rakiju, svako jutro jedna čašica i pluća će biti zdrava - kazuje Todorovićeva koja je na Gostilj izašla u tradicionalnoj ozrenskoj nošnji. Srce puno ponosa dok gazi vrh planine pod kojom je odrasla, ali tuga u očima zagledanim u daljinu, jer djeca su joj daleko, u Švedskoj. Svake godine s njom u berbu dolazi i Gospova Kovačević. Ubrala je, kaže, pregršt trave za lijek. - Ne bere se mnogo. Tek po koja grančica za čaj, za lijek da imamo za zimu - kazala je Gospova. I tako dok sunce ne pođe na počinak. Umorne berače po povratku sa Gostilja dočekuju vrijedni mladići koji služe čaj od trave ive, za okrepljenje i duše i tijela. Druženje uz kolo, pjesmu i šargiju na obroncima Ozrena traje do kasnih večernjih časova. A kada se i staro i mlado uputi svome domu, neumorni čuvar tradicije, vjere i običaja, ponosni i prkosni Ozren ostaje da bdi nad krajolikom. Za ovu prkosnu planinu legenda kaže da je naziv dobila kada je kraljica Katarina bježala od svojih neprijatelja. Došavši na vrh planine, obazre se na sve četiri strane. Pošto joj se dopala okolina uzviknula je: “Mili Bože, divna obazraja!” Od riječi obazraj narod je izveo ime Ozren. Najviši vrh planine je Velika Ostravica, koji se prostire na 918 metara nadmorske visine. Gostilj nije samo oaza mira i plodno tlo na kojem raste ljekovita trava iva i koga pohode čuvari narodnih običaja i tradicije. Ovaj planinski vrh oduvijek je privlačan planinarima i brojnim sportistima. Pohode ga i članovi paraglajding kluba “Paragost” koji na Gostilju imaju i platformu za polijetanje. Tradicionalno na Gostilj dolaze i biciklisti. Nemanja Lazarević iz Brdsko-biciklističkog kluba “Doboj” ističe da iz Doboja za sat i 35 minuta stignu na ovaj planinski vrh. - Ovo je tradicionalni uspon, prilika za druženje i njegovanje tradicije - poručio je Lazarević. Izvor: Glas Srpske / Piše: Milijana Latinović