Čamac sa motkom, koja se zove dajak, karakterističan je samo za Banjaluku i za ovaj grad znači isto što i gondola za Veneciju.Pokretanje čamca motkom uslovilo je kameno korito Vrbasa, za vožnju dajakom potrebna je tvrda podloga i plitka voda. Ne postoje tačni podaci od kada se u Banjaluci vozi dajak ali se zna da je stotinama godina, dok nije bilo mostova, služio za prevoz robe i putnika. U drugoj polovini prošlog vijeka bio je prava atrakcija. Djevojke su, zbog zgodnih dajakaša, šetnju Gospodskom ulicom mijenjale stazama pored Vrbasa. Devedestih, tokom rata i u poslijeratnom periodu banjalučki dajak skoro da je nestao. Međutim, od zaborava ga je istrgla porodica Zamolo gdje se tradicija pravljenja čamca od jelovog drveta prenosila sa koljena na koljeno. SeeSrpska / Foto: Dajak klub Banjaluka