U ovdašnjim agroekološkim uslovima zimsko mirovanje voćaka počinje masovnim opadanjem lišća krajem oktobra i početkom novembra, a završava se u prvoj polovini marta ulaskom voćaka u vegetaciju.
Povećanje zapremine pupoljaka i razmicanje zaštitnih, ljuspastih listića, predstavlja siguran znak kraja ovog perioda, piše Agroklub.ba.
Pored prividnog odsustva bilo kakve aktivnosti, u voćkama se i tokom zimskog mirovanja odigravaju skoro svi fiziološki procesi kao i u periodu vegetacije, ali vrlo smanjenim intenzitetom. Korijen i tokom zime usvaja vodu i mineralne materije. Voćka bez lišća praktično ne obavlja fotosintezu, ali se procesi sinteze organskih materija, disanja i transpiracije odvijaju preko drugih organa. U generativnim (rodnim) pupoljcima nastavlja se pritajeni porast i dogradnja cvjetnih začetaka, a u vegetativnim (drvnim i lisnim) dogradnja začetaka mladara i listova.
Ovaj period karakterišu i složene transformacije hormonalnih materija, što ima presudni značaj za normalno funkcionisanje organizama voćaka tokom naredne vegetacije.
Dva osnovna potperioda
Zimski period voćaka deli se na dva osnovna potperioda: prirodno, pravo (ili biološko, duboko) mirovanje i prinudno (ili ekološko) mirovanje. Prelazni potperiod između perioda vegetacije i perioda zimskog mirovanja nazvan je početno mirovanje.
Voćka je najotpornija na hladnoću u biološkom ili dubokom mirovanju, jer se u njenim organima nalazi malo slobodne vode, a veća količina ugljenih hidrata koji imaju ulogu prirodnog "antifriza". Većina listopadnih voćaka, zavisno od vrste može podnijeti temperature od -15 oC do -20 oC, a da nema većih šteta. Višnja u fazi dubokog mirovanja podnosi i -40 oC.
Dva su tipa mraza - kako zaštiti biljke?
Nakon dubokog mirovanja dolazi period prinudnog ili ekološkog mirovanja kada samo nepovoljna temperatura vazduha sprečava voćku da započne vegetaciju. Praktično, kada dođe do opšteg otopljavanja (i zemlje i vazduha) nastupa period vegetacije.
Hladnoća je neophodna
U periodu ekološkog mirovanja posebno je opasna smjena sunčanih, relativno toplih zimskih dana i hladnih noći kada razlika temperature vazduha može biti i nekoliko desetina stepeni Celzijusovih. U takvim uslovima, danju, posebno na jugozapadnoj strani voćke, počinju da kreću sokovi koji se noću smrznu, a kora ispuca po dužini. Ova pojava je poznata kao "mrazopuc".
U dugoj i toploj jeseni lišće na listopadnim voćkama kasnije opada nego inače. Tkivo voćke je tada slabije pripremljeno za zimsku hladnoću, te se može lakše smrznuti.
Zašto biljkama treba mraz za rast?
Voćkama je potrebno određeno trajanje hladnoće u zimskom mirovanju kao bi mogle pravilno da završe stvaranje rodnih pupoljaka. Ukoliko te potrebe za hladnoćom nisu ispunjene, u proljeće opadaju cvjetovi. Ne zahtijevaju samo rodni pupoljci određeno trajanje hladnoće. Ono je potrebno i vegetativnim pupoljcima, kako bi se iz njih mogli razvijati mladari.
Trajanje hladnoće podrazumijeva određen broj sati sa temperaturom vazduha nižom od određene granice. Ta granica je takozvana inaktivna temperatura ili temperatura niža od 8oC za većinu vrsta voćaka.
Izvor: Agroklub.ba