Napravljen je da mu nosivost bude oko pet odraslih osoba, plus ulov ribe.Slijedili su karakteristike ovdašnjeg posavskog čamca, koji je ljudima bio prevozno sredstvo. Čamcem se išlo na pijacu, slavu, po mladu i u kupovinu. Izrada čamaca u ovoj porodici je tradicija. [/av_image] „Moj pradjed sa majčine strane, Pejo Trapić, živio je tu preko Save u Hrvatskoj, u naselju Uskoci. Bio je najpoznatiji čamdžija u regiji. Za života ih je napravio preko hiljadu. Otac je kao dječak pomagao Peji i sad se prisjeća nekih njegovih poteza i tajni“, priča Toni.
Drvenarija je završena za jedan dan, za drugi dan je preostalo okivanje dna limom i katranisanje, a onda i prva proba.Specifično je i veslo za savski čamac. Josip Barišić kaže da je ono u sredini deblje, a sa strane tanje da ne pršće kad se vesla i da lakše grabi vodu. Važno je to kad treba brzo stići na cilj, kad se vesla po lošem vremenu ili uzvodno. “Čuveni majstori za vesla bili su Boro Račić i Tunja Barišić. Rođak Tunja je pravio i čamce, tako da su moji sinovi svojevrsni čuvari tradicije. Napraviću po sjećanju identično veslo”, kaže majstor Josip, inače, najbolji majstor u Bok Jankovcu i šire. [/av_image] Zanimljivo je da su Barišićima u izradi čamca zdušno pomagali i Duško Grčić, koji je u Gradišku došao iz Knina, vrsni stolar i tapetar Mirko Majstorac, Zoran Kovačević zvani Genije, a svoje mišljenje će dati i Dragoslav Trkulja poznatiji po nadimku Čuveni. „Savski čamac ima svoju tradiciju i mistiku. Ljudi su kirijali čamcima i dobro su zarađivali. Mnogo je brakova sklopljeno zahvaljući čamcu. Kažu da se brzo veslalo kad se išlo kod djevojke, a lagano kad se vraćalo iz susjedne Slavonije“, zaključio je Josip. Izvor: MojaSrpska.info / Piše: Boško Grgić