ŠTA SE VALJA URADITI NA VRBICU

U srpskoj pravoslavnoj crkvi Vrbica ili Lazareva subota je veseli dječiji praznik, jer je Hristos, prema Jevanđelju, ulazeći u Jerusalim rekao - Pustite djecu meni, jer takvih je Carstvo nebesko.

Vrbicu obično u crkvu nose djeca u subotu popodne da bi je ostavili u crkvi da se na Cvijeti, na jutrenju, okadi i očita molitva, a grančice se podijele narodu.

Praznik pada u toku vaskršnjeg posta, pa je pravilo da na taj dan nije dobro igrati i pjevati.

Ujutru, kažu običaji, treba otići na rijeku da se umije. Potom iz rijeke treba izvaditi kamenčić, staviti ga na nogu i šutnuti ga što dalje uz riječi - Koliko sam ovaj kamen bacio i toliko zmija od mene daleko bila.

Na isti dan se proslavlja i Lazareva subota u znak sjećanja na događaj u Vitaniji, gde je živio mladi čovjek Lazar sa sestrama Martom i Marijom, koji je opisao jevanđelist Luka. Na vijest o Lazarevoj smrti, kako je zapisano u Jovanovom jevanđelju, Isus je došao u Vitaniju, gdje je njegov prijatelj već četiri dana bio sahranjen.

Došao je do groba, naredio da se skloni grobni kamen i pozvao Lazara da izađe, što je ovaj i učinio, sav uvijen u pogrebne pokrove. Ovaj događaj smatra se u hrišćanstvu pobjedom života nad smrću i nagoveštaj Hristovog stradanja i vaskrsenja, u kome je osnova novozavjetne vjere.

Izvor: InfoBijeljina