UPOZNAJTE RAJ ZA LJUBITELJE HRANE, RAKIJE I SLANE VODE

Kada krenete u obilazak tuzlanske regije, posebno ako ne očekujete da ćete na tim mjestima bog zna šta vidjeti, vaše iznenađenje će utoliko biti veće kada se suočite sa nevjerovatnim miksom kulturno istorijskog nasljeđa, ljekovitom slanom vodom, ostacima tvrđava i kula, ali i fantastičnom hranom uz koju ćete probati neke od najukusnijih domaćih rakija. I zaista, ono što su novinari SrpskaCefe vidjeli na drugom FAM tripu “Odmori u BiH” kroz Tuzlu, Srebrenik i Gradačac, potpuno se razlikovalo od “ljute Krajine” u kojoj su bili prije nekoliko sedmica. Vodopade i slapove zamijenila su slana jezera tuzlanske Panonike, Stari grad Srebrnik ih je dobro preznojio, ali su ih oduševili hrana i domaće rakije u kojima su i više nego uživali. „Na novo putovanje opet smo krenuli ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu i nakon kraće vožnje smjestili smo se u hotel “Miris dunja 88” u Tuzli, odakle smo se zaputili u turistički kompleks “Panonska jezera”, poznat u narodu i kao “tuzlansko more”. Popodne na Panonici bilo je dovoljno da shvatimo zašto je ovo mjesto toliko popularno, a ugođaj nam nije pokvario ni pljusak koji nas je iznenadio“, objavila je SrpskaCefa. Tri slana jezera sa ljekovitom vodom smještena u samom centru Tuzle, u vrijeme prije pandemije, dnevno su imala i do 16 000 posjetilaca. Danas ih je manje zbog epidemioloških mjera, ali i sada se vidi koliko je to omiljeno mjesto građana ovog grada. U razgovoru sa domaćinima iz Turističke zajednice ovog grada, ali i sa gradonačelnikom Jasminom Imamovićem, saznajemo da su jezera veoma popularna, da im dolaze turisti iz okolnih država i da već sada imaju ozbiljne planove za proširivanje pošto im ponestaje mjesta. – Imamo tri jezera na površini od 75 000 kvadratnih metara, a već sada planiramo dodati i četvrto. Naša ideja je i da privolimo neke privrednike da i oni otvore još dva, jer već sada imamo velike potrebe za proširivanjem – rekao je Imamović. Ovaj kompleks turistima nudi odmor i rekreaciju u slanoj vodi. So, koje je prirodni resurs i zaštitni znak ovog kraja, godinama uništava gradsku jezgru izazivajući slijeganje tla što je posljedica nekontrolisane eksploatacije. Tragovi toga se vide i danas u Tuzli jer su zbog slijeganja tla mnoge zgrade morale biti napuštene. Međutim, na Panonici je ova pojava iskorištena kao turistički potencijal. Na mjestu gdje se tlo sleglo i gdje je godinama postojala samo močvara bez svrhe, uređenjem su nastala ljekovita slana jezera jedinstvena u Evropi, a koja su preko noći postala pravi hit. Jezera su i danas u većinskom vlasništvu grada, a obiluju i raznim dodatnim sadržajima za rekreaciju i sport, ugostiteljskim objektima, kao i sadržajima za najmlađe. Na Panonici se kupaju i penzioneri, a postoji neko nepisano pravilo da je za njih namijenjeno jedno jezero na kojem mogu imati mir, drugo je za porodice sa malom djecom, dok treće okuplja ostale kupače.

Zanimljivost Panonike na koju su nam ukazali je i ta da se sa njenih jezera vide glavne bogomolje i to drvena Džindijska džamija iz 16. vijeka, Crkva Uspenja Presvete Bogorodice iz 19. vijeka i Katolički kulturni centar “Sv. Franjo”.

Boravak u Tuzli iskoristili smo i da obiđemo neke od najznačajnijih kulturno istorijskih spomenika kojima se domaćini itekako ponose. U šetnju kroz Grad soli poveo nas je naš domaćin Edin Jahić, direktor Turističke zajednice Tuzla. On je objasnio da se Tuzlaci ponose mnogo čime, ali najviše svojom političkom korektnošću zbog koje su prigrlili sve ono što je dobro za njihove građane, a odlučno odbacuju sve nacionalne sukobe tvrdeći da će se opirati nacionalističkom zavađanju naroda koje vidimo u svim drugim krajevima BiH do posljednjeg. Obilazak smo započeli u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla koju je ustanovio jedan od najpoznatijih domaćih slikara Ismet Mujezinović u čijem se fundusu nalazi blizu 5 000 djela, a potom i posjeta Domu književnosti gdje se nalazi stalna postavka posvećena čuvenom književniku Meši Selimoviću. Šetnju Tuzlom nastavili smo kroz gradsku jezgru gdje smo vidjeli Turalibegovu ili Poljsku džamiju, Soni trg, Trg slobode, kao i spomenik Selimoviću i Mujezinoviću na šetalištu. Tuzlanski gradski park specifičan je po tome što u njemu možemo sagledati kompletnu istoriju, od Povelje Kulina bana i kralja Tvrtka Kotromanića do današnjih dana, ali je ipak najpoznatiji po pošalici: “Dođi sa mnom u park, da ti pokažem Tvrtka”. Boravak u Tuzli ne bi bio kompletan bez odlične kuhinje ovog kraja. Probali smo, kako su nam rekli, najbolje ćevape u ovom gradu u roštiljnici “Sezam”, a specifične po “polivenoj” lepinji. Vrhunac gastronomskog doživljaja ipak nas je čekao u restoranu “Mama mia”, kući odležalih stejkova, sporo kuvanih specijaliteta od mesa i vrhunskih vina, gdje su nam domaćini pripremili obrok kakav ćemo pamtiti dok se sjećamo ovog grada.

Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice gdje je sjedište Eparhije zvorničko-tuzlanske, koji je prije više od deceniju proglašena nacionalnim spomenikom.

Ova prelijepa crkva građena je krajem 19. vijeka a poznata je i po tome što su za njenu izgradnju osim srpskih ktitora, velike priloge dali i autrougarski car Franjo Josif I i Mutesarif Mustafa-paša, tadašnji vladar Tuzle. Tuzlaci vole da kažu kako je i ova crkva jedan od primjera dobrog slaganja svih konfesija u ovom gradu. Drugog dana naše turneje po gradovima u BiH nastavili smo prema Srebreniku gdje smo se zbog kiše prvo sklonili i smjestili u luksuzni hotelski kompleks “Orion” u selu Ormanica, gdje smo vrijeme do nastavka putovanja iskoristili za kupanje u bazenu, druženje, šetnju, ali i novi gastronomski napad na naše stomake. Spektakularna hrana u kojoj smo uživali u Tuzli, nastavila se i na jelovniku ovog hotela, pa bi upravo gastronomska ponuda ovog kraja mogla biti najbolji mamac za privlačenje turista. Treći dan našeg putovanja bio je rezervisan za Gradačac, gradu Husein-kapetan Gradaščevića, slavnog Zmaja od Bosne, vođe pobune protiv osmanlija u 19. vijeku. Kula koja nosi njegovo ime ponosno se izdiže iznad ovog grada, na mjestu gdje se završavaju brda i počinje posavska ravnica. Kula je odlično očuvana i moguće je proči kroz mnoge njene prostorije i hodnike. Nedaleko je i sahat-kula, pomalo nakrivljena i zbog čega se, logično, u ovom gradu popularno naziva i “krivi toranj”. Obišli smo i njihov Centar za kulturu u kojem se nalazi zibrka ostataka od neolitskog perioda naovamo. Odlučni da nam ne dopuste da osjetimo glad, domaćini su se pobrinuli da na ovoj kuli probamo neke od najpoznatijih specijaliteta, među kojima su “gradačačka kutija”, ukusno jelo koje se, vjerovali ili ne, sprema u kutiji od cipela, kao i “gradačački biftek”, zanimljiv i vrhunski ukusan spoj mesa i sireva. Zanimljivost Gradačca je i to što se u ovom gradu nalazi i najmlađi spomenik Josipu Brozu Titu na svijetu, postavljen prošle godine, za koji će vam reći da predstavlja izraz njihovog ponosa na njihovu antifašističku borbu. Mještani ovog kraja rashlađuju se na jezeru Vidara, koje je veoma poznato među kupačima. Na jezeru Hanza kupanja nema, ali zato možete da naodmarate oči u lijepoj prirodi ili popijete neko piće na terasi restorana sa kojeg se pruža divan pogled. S obzirom na to da su još Rimljani ovdje pronašli izvor termalne vode, možda najveći turistički potencijal ovog kraja je banjski i lječilišni kompleks Banja Ilidža čija je temperatura 29,5 stepeni Celzijusovih. Dan smo priveli kraju odlaskom u selo Skugrić na opštini Modriča, gdje smo se smjestili u fenomenalnom hotelu “Monogram”, domu savršenih ravničarskih rakija. Ljubazni domaćini proveli su nas kroz destileriju i objasnili nam kompletan proces pravljenja rakije, a potom su nas i ponudili da ih probamo, naravno, uz ukusnu hranu, bez koje ovo putovanje nije moglo da prođe. Nakon odmora, putovanje smo nastavili prema ranču “Mionica”, gdje smo probali pravi seoski doručak. Drugi dio naše posjete posvetili smo konjima na ovom ranču, a ponuđeno nam je i da isprobamo jahanje. Lijepo vrijeme vratilo nas je u Srebrenik i dopustilo nam da obiđemo njegovu srednjovjekovnu tvrđavu koja se prvi put spominje u 14. vijeku i vjerovatno je najbolje očuvana na području BiH. Iako do njega imate malo penjanja automobilom, a onda i nekoliko stotina metara pješke uzbrdo i nizbrdo, pogled koji puca preko okoline sa ove tvrđave vrijedan je svakog napora stizanja do tamo. Nakon malo fizičke rekreacije i pješačenja, naš dan u Srebreniku nastavili smo obilaskom gradskog jezgra, a onda i, treba li uopšte spominjati koliko, ukusnim ručkom u bašti hotela “Park”. Ako se još uvijek dvoumite trebate li lijepo vrijeme iskoristiti za neki “road trip”, sigurno je da morate. Gdje god se zaputite, budite sigurni, ljubazno će vas dočekati, a nedostatak putnih komunikacija i neke sitnije tehničke mane na koje ćete naići sasvim sigurno, nadoknadiće odlična hrana i ljubazni domaćini, dobra usluga, prijatni hoteli i efekat iznenađenja koji neće izostati jer ko uopšte od nas dobro poznaje zemlju u kojoj živi?! S ciljem oporavka ekonomije u BiH, očuvanja postojećih i kreiranja novih radnih mjesta, inicijativa “Odmori u BiH” i Evropska unija u BiH pozivaju građane BiH da ove godine dio svojih godišnjih odmora provedu u Bosni i Hercegovini, ponašajući se odgovorno u vrijeme pandemije. U sklopu Inicijative “Odmori u BiH” pokrenuta je web-platforma na adresi www.odmoriubih.ba, koja promoviše bh. destinacije i nudi mogućnost kupovine ponuda za odmor u Bosni i Hercegovini. Piše: Andrijana Pisarević / SrpskaCafe.com