PONTA: ČUVAR SVAKODNEVNE POEZIJE

Postoje mjesta koja nisu samo tačke na mapi. To su oaze susreta, tišine, smijeha i priča – mjesta sa šarmom i dušom, gdje se prikupljaju trenuci za pamćenje.

Na takvim mjestima šolja kafe ili krigla piva nisu samo navika, već ritual, koji stiže uz pogled konobara koji poznaje vaše osmijehe i vaše tišine.

U kafanama sa dušom, bašte su „natopljene“ razgovorima, suzama i osmijesima, koji su ostali dugo nakon što su gosti otišli.

Tu, čini se, vrijeme teče sporije.

Takve kafane nisu savršene – pod ponekad škripi, svjetlo nije idealno, ali zato odišu toplinom. Njih ne čini enterijer, već ljudi, priče i prisustva koja se zadrže i kad nestane gužve.

Ovo su mjesta gdje dolaziš i kada ne znaš gdje bi – jer znaš da ćeš uživati.

To su čuvari svakodnevne poezije. Dok svijet juri, oni ostaju usidreni negdje u bokokotorskoj „Ponti“, u onom što je najvrijednije – susretima i razgovorima.